Fotografija: Monster Energy

VALENTINO ROSSI

Vječni mladić

Jedan od najboljih svjetskih motociklista poznat po nadimku ‘Il Dottore’ u karijeri je osvojio devet naslova svjetskog prvaka s legendarnim brojem 46.

Bez obzira vozili se utrka Svjetskog Moto GP prvenstva u Italiji, Španjolskoj, Japanu ili u srcu Argentine jedno je sigurno – na tribinama najviše navijača ima Valentino Rossi. Premda Dottore već neko vrijeme, a posljednju je od devet titula prvaka osvojio prije deset godina, zaljubljenici u utrke na dva kotače ne zaboravljaju njegove spektakularne poteze i maštovite proslave kojima je začinio svoju blistavu sportsku karijeru. No, iako je Rossi debelo zagazio u 41. godinu nije još spreman za povlačenje. Vječni mladić koji se u svjetskom prvenstvu pojavio 1996. kada su ga svi znali kao malog od Graziana Rossija, bivšeg vozač koji se šest sezona nadmetao u svjetskom prvenstvu, a najveći uspjeh ostvario je prije 40 godina na Grobniku pobijedivši u klasi 250 GP, vrlo brzo postao je zvijezda koja je munjevito zasjenila oca.

U samim počecima jako je podsjećao na oca. Nije trenirao ili išao u teretanu, sve što je radio bilo je instinktivno i njemu prirodno, ali talent je bio neizmjerno veći od očeva. Unatoč godinama ostao je zaigran i ekstrovertiran, ali pedantnost i preciznost u tehničkim aspektima, ali i svemu što se odnosi na utrku i motocikl koji vozi, razlog je zbog kojeg mu suparnici i danas odaju priznanje. Svaki detalj, pa i grafičko rješenja na oklopu moraju proći njegov sud, a naljepnice, one osobne, lijepi sam. Inženjeri koji rade ili su radili s njim znaju reći da je precizniji od telemetrije u dijagnosticiranju nedostataka motora.

U 24 godine prožete uspjesima i magičnim potezima na stazi, Valentino je stekao vojsku poklonika širom svijeta. No, nisu samo impresivni rezultati bili razlog zbog kojeg ne postoji kutak svijeta na kojem se ne vijori broj 46 koji nije skidao s motora ni u godinama kada je bio prvak (broj 1 nosio bi na ramenu). Inspiracija za milijune klinaca, ali onih starijih postao je i zbog svojih legendarnih proslava. No, i Dottore (nadimak koji si je sam nadjenuo) ima svoje idole kojih se rado sjetio na početku razgovora.

Uvijek sam kao vozač bio veliki poklonik Kevina Schwantza. Rastao sam uz njegove postere na zidu. On je jedan od mojih heroja, ali divio sam se i Jeremy McGrathu. Legendi američkog supercrossa, poznatog po spektakularnom stilu vožnje. U normalnom životu, van staze i natjecanja, uzore i podršku pronalazim u svojoj obitelji. Puno toga sam naslijedio od svog oca koji je također bio vozač, ali kada je u pitanju moj karakter, tada sam puno bliže mami. Uoči svoje prve službene utrke kada sam imao deset godina i vozio mini motore, od nje sam uz hrpu zagrljaja dobio plišanu kornjaču koju je i danas uz mene. To je jedna vrsta amajlije koju stalno nosim na utrke i ima veliko značenje za mene.Obitelj i prijatelji, osobito oni koje je stekao prije nego je postao slavan, za Valentina su važan dio mozaika, ali kako sam priznaje njegov život su utrke, a razlog zbog kojeg i nakon dva desetljeća još ne razmišlja o mirovini je činjenica da u svemu još uvijek uživa. Moj život je fokusiran na utrke i rezultati su mi najvažniji. Kada dobro odradim trening ili utrku, ostvarim dobra vremena i ispunim zadane ciljeve, onda sam sretan, ali ako su vremena bila loša ili ako nemam rezultata onda je priča malo drugačija. No, općenito mogu reći da imam puno razloga za zadovoljstvo. Imam puno dobrih prijatelja s kojim sam odrastao i koji me okružuju u poslu jednako kao i životu. Imam dobar odnos s familijom koja uključuje i dva mlađa brata. Volim provoditi vrijeme s njima. Postoji život i izvan staze, ali trenutno još uvijek živim za rezultate.

Istražite ACI No.1 2020

Ostatak članka kao i druge zanimljive sadržaje možete pronaći u našem besplatnom digitalnom izdanju časopisa…

Podijelite:

Share on facebook
Share on twitter
Share on linkedin