Fotografija: Christian Hartmann/REUTERS/PIXSELL

ALBERTO CONTADOR

Španjolski kralj uspona

Dobar, loš – El Pistolero

Alberto Contador nikada nije volio prosječnost. Ili je velike biciklističke utrke osvajao sa stilom ili je otmjeno propadao. El Pistolero, kako su ga prozvali tijekom karijere jer je pobjede proslavljao poput revolveraša, nikad nije znao taktizirati ili čuvati municiju. Kada je napunio šaržer, sve je metke ispucao do kraja. Tako je bilo i u subotu, 9. rujna 2017., pretposljednji dan njegove karijere. Penjačke biciklističke dionice dijele se na teške uspone i krugove pakla. U ovu drugu skupinu spada Alto de l’Angliru, koji se uzdiže iz srca Asturije. Te je subote Alberto Contador pokazao zašto ga je Lance Armstrong nazvao jednim od najtalentiranijih tipova koji je prebacio nogu preko bicikla. Lomio je konkurente povećavanjem tempa kao što divovska anakonda steže plijen. Svaki je okretaj pedale imao neku višu poruku: „Kada ja napadnem, vi ostali ste nemoćni.“ Na posljednjemu kilometru mitskoga uspona, gdje nožni mišići postaju tijesto, duboko u magli, Španjolac nije skrivao bol, patnju i strast. Stisnutih zubi završavao je posljednji valcer u svojoj karijeri. Poput usamljenoga jahača apokalipse pobjednički je ujahao u cilj. Što god da je radio na biciklu, Alberto je radio sa stilom. Sljedećega dana lagana nedjeljna vožnjica do Madrida služila je samo kao naklon jednoj velikoj karijeri. Karijeri prožetoj kontroverzama, ali i najvećim pobjedama. Alberto Contador jedan je od samo sedam vozača u povijesti biciklizma koji je osvajao mitski Grand Tour. Tri kapitalca, tri blockbustera, tri najveće svjetske utrke: Giro d’Italia, Tour de France i Vueltu. Anquetil, Gimondi, Merckx, Hinault, Contador, Nibali, Froome. Sedmorica veličanstvenih. Contador je uz Hinaulta jedini u povijesti koji je najveće svjetske utrke osvajao po dva ili više puta. I tu slijedi malo duža dramaturška pauza. Neovisno o kontroverzama koje su ga pratile za vrijeme njegove karijere, ostat će zabilježeno kako je Alberto Contador bio poseban. Poput Senne u Formuli 1 ili Maradone u nogometu ili Nykänena u skijaškim skokovima. Sportaš živi od rezultata, ali ima nešto i u X-faktoru…

Najbrži biciklistički revolveraš

El Pistolero je u biciklizam ušao preko brata Francesca. Starija braća u jednome su trenutku života uzori…

Biciklizmom sam se počeo baviti dosta kasno. Svoj prvi bicikl dobio sam s 14 godina. Zapravo sam ga naslijedio od brata kojemu su roditelji kupili novi. Stara, crna, teška Orbea. Od brata sam dobio i prevelike biciklističke hlače i cipele. Nije mi smetalo. Svaki sam dan nakon škole u rodnome Pintu sjedao na bicikl i vozio se. Sjećam se kako su mi prijatelji dobacivali: „Hej, Indurain!“. Iako je tih godina Big Mig (Indurain, op. a.) žario i palio, Contador je tih formirajućih godina u svojoj karijeri imao drugoga favorita. Upijao se svaki potez pirata svjetskoga biciklizma Marca Pantanija (imao je nadimak Il Pirata, op. a.)

U ranim danima svoje karijere bio sam tehnički loš biciklist. No, kada se cesta krenula uspinjati, počinjao je moj teritorij. Uvijek sam bio dobar na planinskim etapama, ali imao sam poteškoća na ravnome. Volio sam kada su me ljudi uspoređivali s Pantanijem zbog mojih penjačkih kvaliteta. Bilo mi je toliko prirodno stati na pedale i svom snagom vući prema gore.

Preuzmite ACI No. 1

Ostatak članka kao i druge zanimljive sadržaje možete pronaći u našem besplatnom digitalnom izdanju časopisa…

PREUZMITE PDF